BUĐENJE IZ SNA

(...) Budući da čitate ovu knjigu, nedvojbeno vas već zanimaju samorazvoj i duhovnost i moguće je da ste se već "probudili" u određenoj mjeri. Stoga se neke od tih značajki možda ne odnose na vas. Možda poimate život pojavnosti koja vas okružuje, vlastitu povezanost sa svijetom ili možda znate da je život u konačnici smislen. Ali vjerujem da je utemeljeno reći da većina ljudi živi u osnovnom stanju "sna".

A ako većina ljudi na taj način doživljava život, zašto ne bismo vjerovali da je to istina? Kao što bi materijalistički znanstvenik mogao reći, ne bismo li trebali biti dovoljno hrabri da se suočimo sa sumornom stvarnošću umjesto da se pomoću religije i praznovjerja zavaravamo da život nije onoliko besmislen koliko se čini? Ne bismo li trebali jednostavno prihvatiti da živimo u neživom, ravnodušnom svijetu u kojemu sve postoji razdvojeno i u kojem je sve što činimo potpuno nevažno?

Mnogi znanstvenici, filozofi i drugi intelektualci složili bi se da je to "istina" čovjekova teškog položaja. Brojni suvremeni znanstvenici vjeruju da se život razvio slučajno, da ljudska bića nisu ništa drugo doli genski strojevi, da je sve što mislimo i osjećamo samo zujanje naših moždanih stanica i da u nama nema "duše" ili "duha" koji bi opstali nakon smrti tijela. To je "prosvijetljeno" viđenje svijeta koje nam je dala znanost.

Međutim, u srži toga viđenja golema je zabluda: pretpostavka da je svijest, uslijed koje smo svjesni stvarnosti, savršena i objektivna poput fotografskog aparata. Mogli bismo priznati da je moguće promatrati svijet u drugim stanjima svijesti - primjerice u izmijenjenim stanjima izazvanim drogama, mentalnom bolešću ili "duhovnim iskustvom". Ali mi pretpostavljamo da nam naša svakodnevna svijest pruža istinitu i potpunu sliku svijeta.

A što ako to nije tako? Što ako naša uobičajena svijest nije objektivna, već je ograničena i zaslijepljena te nam pruža ono što je na određen način lažna slika stvarnosti? Što ako svijet tako vidimo samo zato što "spavamo"?

Važan dokaz u prilog takvom viđenju jest to što su, kao što sam rekao, mnogi drugi narodi na svijetu vidjeli (i još vide) stvarnost potpuno drugačije od nas, ne samo u kontekstu njihovih vjerovanja, već i u kontekstu njihova istinskog doživljaja života. Psiha tih naroda razlikuje se od naše, drugačije poimaju svijet i stoga vide drugačiju stvarnost (njihov doživljaj stvarnosti podrobnije ćemo razmotriti u Trećem poglavlju). To govori da naše viđenje stvarnosti nije apsolutna istina, već vizija primjerena nama i oblikovana u našoj osobitoj psihi. To je slično onome što je rekao njemački filozof Kant: da se naše poimanje stvarnosti filtrira kroz strukture kojima je opažamo. Naš um ne samo što opaža stvarnost već i sudjeluje u njezinu stvaranju.

Drugi važan dokaz potječe iz iskustava buđenja, u kojima se takvo viđenje svijeta i takav doživljaj života potpuno mijenjaju (...)