Prijava u web shop
ON-LINE KNJIŽARA





 

PROTIV RAKA

David Servan-Schreiber

 Dr. David Servan-Schreiber, francuski je neuroznanstvenik i  psihijatar svjetske reputacije. Svoju je karijeru izgradio paralelno u SAD-u i Francuskoj: klinički je profesor psihijatrije pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Pittsburghu, predavač na medicinskom fakultetu u Lyonu, osnivač Centra za integrativnu medicinu u Pittsburghu te jedan od suosnivača američkog ogranka organizacije Liječnici bez granica nagrađene Nobelovom nagradom za mir 1999., s kojima je kao dobrovoljac proveo neko vrijeme u Iraku. Autor je svjetskog bestselera Ozdravljenje - liječenje stresa, anksioznosti i depresije bez lijekova i psihoterapije (Planetopija, 2006.).

No, ova besprijekorna karijera nije ga sačuvala da se u 31. godini suoči sa dijagnozom zloćudnog tumora na mozgu. Nakon prvobitnog šoka, odlučio je učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi nastavio živjeti. Prognozu od 6 mjeseci života pretvorio je u 15-godišnju borbu koju je između ostalog opisao u svjetskom bestseleru PROTIV RAKA - Novi način života. Jedna od spoznaja koja je proizišla iz te borbe jest da u svima nama spavaju stanice raka, ali svojim načinom života odlučujemo hoće li se one i aktivirati.  U skladu s tim autor u knjizi detaljno opisuje elemente koji su nužni za stvaranje antikancerogenog okružja u tijelu pomoću kojeg je moguće sačuvati zdravlje. Uz iscrpan program čiji su elementi potkrijepljeni znanstvenim istraživanjima, u knjigu su utkane brojne ispovijesti preživjelih. Knjiga je brzo osvojila brojne ljestvice najprodavanijih knjiga diljem svijeta, a do sada je prevedena na 26 jezika. 
 

  „Kad su mi ga tek dijagnosticirali, dijagnoza me podsjetila na to da sam smrtno biće. S 31 godinom, kao mladi i ambiciozni neuroznanstvenik, o raku uopće nisam razmišljao. No, ta se situaciju u trenutku promijenila. ... Otkrio sam da izbori koje činim svaki dan mogu pružiti smisao mojem životu, ili me od njega udaljiti. A taj će smisao biti jedino što će preživjeti nakon mene. Jednostavno sam se odmah trebao baciti na traženje smisla života u svakome danu, a ne čekati neku veliku prekretnicu u budućnosti - da postanem profesor, da dobijem dijete, ili da mi se ostvari nekakav sličan cilj."


Povodom hrvatskog izdanja knjige, najavljujemo dolazak dr. David Servan-Schreibera Zagrebu i pozivamo vas na promociju knjige i predavanje koje će se održati u četvrtak, 26. veljače u Muzeju MIMARA s početkom u 19:00 sati. Ulaz slobodan!

 

I ja sam imao rak. Prvi put mi je dijagnosticiran prije 15 godina. Liječen sam konvencionalnim metodama, ušao sam u remisiju, no slijedio je recidiv. Nakon toga odlučio sam naučiti sve što mogu kako bih pomogao tijelu da se bori protiv te bolesti. Kao liječnik, priznati istraživač i bivši ravnatelj Centra za integrativnu medicinu na Sveučilištu u Pittsburghu imao sam pristup dra­gocjenim podacima o prirodnim načinima prevencije ili liječenja raka. Već sedam godina živim bez raka. U ovoj knjizi želim vam iznijeti priče, znan­stvene i osobne, iz kojih sam učio.


***

Srećom, od bioloških mehanizama raka možemo se zaštititi, a da ne moramo doslovce prihvatiti sve metode koje imaju pozitivan učinak. Tijelo je golem uravnotežen sustav u kojem je svaka funkcija u interakciji s ostalim funkci­jama. Promijenite li samo jednu, to će se neizbježno odraziti na cjelinu. Zato, svatko od nas može izabrati gdje će početi: s prehranom, fizičkom aktivnošću, mentalnim radom ili bilo kojim drugim pristupom koji nam u život unosi više smisla i svijesti. Svaka je situacija i svaka osoba jedinstvena; to vrijedi i za put svake osobe prema naprijed. Najvažnije je hraniti želju za životom. Neki će to činiti pjevanjem u zboru ili gledanjem komedija, drugi pisanjem pjesama, dnevnika ili aktivnijim sudjelovanjem u životu unučadi.


Otkrit ćemo da povećanje svijesti na jednome području gotovo auto­matski potiče napredak u drugima. Istraživač T. Colin Campbell s Cornella primijetio je, primjerice, da su štakori na prehrani bogatijoj povrćem nego životinjskim bjelančevinama postali aktivniji, kao da im je uravnoteženija prehrana olakšala fizičku aktivnost.5 Jednako tako meditacija ili joga jačaju svijest o tijelu. Malo-pomalo gubimo želju za neuravnoteženom prehranom _ koja "teško pada" na želudac i koja svojim ukupnim djelovanjem opterećuje tijelo. Gubimo potrebu za duhanom _ koji ne samo da ostavlja smrad u kosi i na prstima nego djeluje na disanje i ubrzan rad srca. Također gubimo strast za alkoholom _ koji utječe na razborito razmišljanje i normalno kretanje, što se veoma lako uočava. Zdravlje je cjelina, poput bijelog trokuta koji izranja iz poredanih dijelova (vidjeti Poglavlje 9). Svaki korak prema većoj ravnoteži čini sljedeći korak još lakšim.

***

Kad sam posljednji put bio kod svojeg neuroonkologa na redovitom pregledu, iznenadio me komentarom: "Ne znam trebam li ti to reći", počeo je zbunjeno se namrštivši, "no svaki sam put jako sretan što te vidim. Ti si jedan od mojih rijetkih pacijenata koji je dobro." Zadrhtao sam. Unatoč ljubaznosti podsjetio me na sjenu koja mi visi nad glavom, sjenu koju danas često zaboravljam. Opisujući svoj slučaj u ovoj knjizi, izlažem se takvim podsjetnicima i dobivat ću ih vjerojatno češće nego što bih htio.


Svjestan sam da bi moja priča mogla izazvati dva tipa reakcija, svojstve­nih ljudima koji ne prihvaćaju ono što odskače od uobičajenog. Neki će reći: "Živ je zato što nije bolovao od opasnog raka." Kako bih volio da je to istina _ unatoč recidivu, dvjema operacijama i trinaestomjesečnoj kemoterapiji... I moj neuroonkolog je rekao: "Čudno. Naše genetske analize pokazuju da tvoj tumor ima agresivnu biologiju, no prema tebi je prilično civiliziran." Možda se radi o sreći. Možda se radi o svemu onom što činim da bih živio drukčije, kao što sam ovdje iznio. Ipak, moj slučaj nije znanstveni pokus. Ne može završiti ovu raspravu. Samo studije mogu promijeniti naše kolektivne metode prevencije i liječenja raka.

***

No, mogla bi se pojaviti još jedna "tipična" reakcija na moj slučaj, reak­cija koja bi bila svojevrsna oklada protiv života. Sumnjičavci bi mogli reći: "Prije nego što poslušate njegove savjete, pričekajte da vidite hoće li preži­vjeti do iduće godine." Drugim riječima, radije bi vidjeli da nitko ne izmakne normi nego da preispitaju ustaljena stajališta. Takvima bih odgovorio da ne znam hoću li biti živ za godinu, dvije ili šezdeset godina. Imaju pravo. Nisam neranjiv. No, u jedno sam siguran. Nikad neću zažaliti što živim ovako kao što danas živim, zato što su zdravlje i veća svijest do kojih sam došao pro­mjenom dali mojem životu mnogo veću vrijednost. Na kraju ove knjige svim svojim čitateljima želim samo jedno. Bez obzira na to jeste li zdravi ili bolesni, nadam se da ćete prihvatiti tu svijest, imate na nju pravo, i da će vam život dugo uživati na suncu.




Svi u tijelu imamo kancerozne stanice. No to ne znači da ćemo svi oboljeti od raka.