ZAMOLI SVOJE DUHOVNE VODIČE

Prije nego što počnete prihvaćati prisutnost vlastitih duhovnih vodiča, morate obratiti pozornost na prekrasan vlastiti duh. Ovakav vam je pristup samima sebi možda posve nov, ali on je ono što vi uistinu jeste - i ne samo vi nego svi mi.

Dok sam odrastala, moja nas je majka često nazivala duhovima i mi smo se na isti način obraćali njoj. Često bi upitala: "Što želi tvoj duh?" ili "Što kaže tvoj duh?", ali na ležeran način. Saznanje da sam i ja jedna od njih olakšalo mi je povezivanje s duhovima koji su mi mogli pomoći na ovoj, ali i na drugim razinama. Odrasla sam promatrajući sebe i druge na takav način i spremno sam prihvatila to načelo. No, pravu istinu spoznala sam kad se rodila moja najstarija kći Sonia.

Sjećam se kako je, kad je tek došla na ovaj svijet, bila posve mirna i spokojna, poput malog Buddhe. U prvim je trenucima bila posve nepomična i pomalo modra, ali zatim je snažno udahnula po prvi put i nevjerojatnom snagom iznenada oživjela. Njezina je boja postala svijetloružičasta i snažno je zaplakala kako bi svijetu dala do znanja da je stigla. Upravo ondje, pred mojim očima, duh je ušao u njezino tijelo i jednim jedinim dahom doveo je među žive. Od tada ne mogu pogledati nijedno drugo biće, uključujući sebe samu, a da ne pomislim da smo svi mi doživjeli sličan trenutak. Kada budete prihvatili da vam vaš duh daje život, postat ćete svjesni i počet ćete cijeniti golemu snagu koja se skriva u vama.

Iako svi mi dijelimo isti vječiti dah života, on se u svakom od nas odražava na drukčiji način. Vaš duh ima svoju jedinstvenu pojavu - jedinstvenu vibraciju koja se posve razlikuje od vaše osobnosti (koja se, u velikoj mjeri, oblikuje kao obrambeni štit oko vašega duha). Najbolji način povezivanja s vlastitim duhom jest da započnete otkrivati što vas čini živim.

Počnite istražujući kakav je doista vaš jedinstveni duh. Kako biste opisali vječitu, vatrenu životnu silu koja se naziva vašim imenom? Je li nježna, strastvena, dominantna, pažljiva, kreativna, sramežljiva ili zaigrana? U kojim se situacijama u životu osjećate najkompetentnijim? Koje vas aktivnosti toliko privlače da se u njima jednostavno izgubite? Što ushićuje i nadahnjuje vašu dušu?

Zatim počnite obraćati pozornost na sve što hrani vaš duh. Odnosno, koje vam aktivnosti, iskustva i energije daju snagu te osnažuju i hrane vašu bit, stvarajući u vama osjećaj zadovoljstva životom te dobar osjećaj u vlastitoj koži? Što vas ushićuje, a što iznenađuje; što vas privlači u životu, pomaže vam da živite punom snagom; što vam donosi mir u dubini duše?

Na primjer, mene hrane klasična glazba, prekrasni tekstilni materijali te parfemi egzotična mirisa. Moj duh voli prirodu, posebice planine i miris borova; egzotična putovanja; francuski jezik kada ga govorim; egipatske tržnice te vožnje rikšom u New Delhiju. Njega također hrane priče, poučavanje drugih ljudi kako da se povežu sa svojim duhovima i, iznad svega, plesanje. Svaka od spomenutih aktivnosti produbljuje moj osjećaj o onome što uistinu jesam te me ostavlja zadovoljnom, ispunjenom i prizemljenom.

Duh moga supruga posve je drukčiji od mojega - on obožava akciju i želi stalno biti u pokretu. Duge vožnje biciklom, ljetne šetnje prirodom ili skijanje punom brzinom niz padinu ono je što ga čini živim. Njegov je duh također senzualan, ali i više organski od mojega. Mirisi i prizor štanda s proizvodima s farme uz cestu, tržnice sa začinima u indijskom dijelu našega rodnog grada Chicaga ili kante pune svježe ulovljene ribe na gradskoj tržnici u njemu izazivaju razdraganost.

Obratite pozornost na sve što osnažuje i hrani vaš jedinstveni duh, posebice koliko ste senzibilizirani i svjesni njegova postojanja. Hranite li ga iskustvima koja su mu potrebna da napreduje?

Sjetila sam se druženja sa ženom po imenu Valerie koja je jednom došla k meni na intuitivno čitanje. Patila je od teške depresije, umora i, po mojem mišljenju, krajnje duhovne dosade. Posljedično, nije bila u stanju preživjeti nijedan dan, a da se barem jednom ne sruši od iscrpljenosti. Ne znajući koja je tajanstvena bolest izazvala takav gubitak snage, posjetila je sve liječnike, iscjelitelje i medije koji su živjeli u blizini kako bi dobila odgovor, a također je prošla najrazličitije pretrage od onih za hipotiroidizam, Lymeovu bolest te trovanje plijesni i metalom, sve do Epstein-Barrova virusa. No svi su nalazi bili negativni i nije dobila nikakav odgovor.

Budući da je bila očajna, nazvala me. Odmah sam otkrila koji je njezin problem. Bolovala je od teškog oblika nečega što sam nazivala "duhovnom anoreksijom" ili neuhranjenošću duha. Njezini su mi vodiči otkrili da je u duši bila glazbenica i umjetnica, da je duša koja je obožavala stvarati prekrasnu glazbu i uređivati očaravajuće vrtove. Bila je kontemplativna osoba čija je duša bujala u trenucima tihe meditacije i molitve. Njezin je duh bio nježan i trebao je društvo životinja, ljepotu cvijeća te spokoj koji donosi povučen život u prirodi.

Valerie je sve to imala godinama prije u jednome malom gradu u državi Wisconsin i bila je jako sretna i zdrava sve dok se nije udala za svoju srednjoškolsku ljubav. On je radio kao aviomehaničar i ambiciozno se redovito prijavljivao za nove poslove. Od trenutka kad se udala za njega, Valerie se selila šest puta u pet godina, većinom u velike gradove u kojima su stanovali u malim stanovima koje su dijelili sa strancima jer nisu imali dovoljno novaca da si priušte vlastiti stan. Njegov je duh obožavao pustolovine i uzbuđenje, ali njezin je bio u potpunom šoku i polako je umirao.

Budući da je bila odana svojem suprugu, izgubila je vezu sa samom sobom, a njezina je energija jednostavno nepovratno istjecala. Njezini su joj duhovni vodiči rekli da se treba vratiti tihom i prirodnom životu te ostaviti sve iznenadne i uznemirujuće promjene kojima je bila izložena - to je trebala učiniti želi li oživjeti svoj duh i iscijeliti svoje tijelo.

"Misliš li da bih se trebala razvesti?" upitala me nakon što sam joj sve to rekla. Ne želeći donijeti tu odluku u njezino ime, rekla sam joj: "Ja samo kažem da bi trebala osvijestiti što hrani tvoju dušu te učiniti sve što je potrebno kako bi se bolje osjećala."

Ono što je zanimljivo u vezi vašeg duha jest da, kad postanete osjetljivi na njegove potrebe i odlučite mu poklanjati pozornost, sve u vama postaje mirno i jasno. Valerie me saslušala, složila se i po prvi put nakon mnogo godina poslušala svoj duh. Odselila se od supruga i vratila se tihom, prirodnom okruženju gdje je mogla imati životinje, šetati prirodom, opuštati se i vježbati sviranje klavira. Njezin se suprug nije razveo od nje - umjesto toga radio bi desetak dana u New Yorku pa bi se vratio u Wisconsin na četiri-pet dana i ponovno bi zbog posla otišao. Budući da je ona voljela samoću, a on pustolovinu, taj je dogovor savršeno funkcionirao. Kako joj se duh oporavljao, tako joj se postupno vraćala snaga. Bio je to dokaz da su duhovni vodiči bili u pravu kad su je uputili natrag prema onome što je hrani.

Kad ih upitam, mnogi moji klijenti priznaju da doživljavaju tek rijetke trenutke koji hrane i njeguju njihov duh te da kroz život najčešće idu vođeni osjećajem obaveze i odgovornosti. Više se osjećaju kao da preživljavaju, a manje kao da žive svoj život - i pritom zaboravljaju uživati u njemu!

Otkrijete li da se i sami tako osjećate, znajte da ste i vi otvrdnuli, da nemate osjećaj za vlastiti duh i, posljedično, da ste odvojeni od duhovnoga svijeta i svega što vam on nudi.

U našoj puritanskoj kulturi u kojoj ljude od djetinjstva potičemo da druge stavljaju ispred sebe te da svako zanimanje za sebe smatraju "sebičnošću", lako je shvatiti kako dolazi do takva umiranja. Sve dok ne izmijenite takav ograničavajući način razmišljanja, vaš će duh patiti, a vi ćete isključiti vodstvo duhovnoga svijeta.

Vaš je prvi zadatak da nahranite i skrbite se za svoj duh. Ako niste s njim povezani i niste senzibilizirani za njegove potrebe, velika je vjerojatnost da nećete biti povezani niti bilo s čime što vam vaši vodiči mogu ponuditi. Malo pozornije promatrajte svakodnevni život i postanite svjesni trenutaka kad budete osjetili da ste posve angažirani i uključeni. Što činite? Usredotočite se na aktivnosti koje u vama stvaraju osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti ili, još bolje, primijetite kad se smijete ili kad osjećate lakoću življenja u vlastitoj koži. To su trenuci kad vam je duša nadahnuta i to su iskustva koja vas otvaraju prema većem svijetu, odnosno svijetu duhovnih vodiča. Budite svjesni (i iskreni) oko toga kako se osjećate kad ste svjesni svoga duha jer ako odgovorite na njegove potrebe i ako mu udovoljite, osjećat ćete se zadovoljno i spokojno.

Neki od vas možda savršeno znaju što vaš duh treba i zato mu se otvorite i počnite odgovarati. Na primjer, ako volite prirodu tada je šetnja, trčanje u parku ili nekoliko sati provedenih u vrtu bez osjećaja krivnje, jednom na tjedan, sve što je potrebno da nahranite i obnovite svoj duh. Ovdje je ključni izraz bez krivnje. Volite li ići u kupovinu ili proučavati egzotična mjesta, za sreću će biti dovoljno da provedete nekoliko sati u novoj četvrti pretražujući nepoznate trgovine. Ne morate ništa kupiti - jednostavno uživajte u pustolovini, a da se pritom ne opravdavate ili ispričavate zato što ste odvojili vrijeme za sebe. I nemojte se brinuti da će skrb za vlastiti duh posve rasplinuti vaš život. Sasvim je malo dovoljno kad je riječ o tome da ste senzibilizirani te da odgovarate na potrebe svoga duha.

Znate li kako nahraniti vlastiti duh?
Isprobajte sljedeæe...

•  
  
  Slušajte neku nadahnjujuæu glazbu.

Upravo u tom prvom trenutku kad se budete okrenuli svome duhu, po prvi ćete se put susresti sa svojim prekrasnim duhovnim vodičima i prijateljima. Moja je majka, na primjer, voljela šivati i provela je mnogo sati kontemplirajući u tišini u sobi za šivanje gdje je često osjetila vezu - čak je imala duge, telepatske razgovore - sa svojim vodičima. Zapravo, što je više hranila svoj duh i što je više osjećala spokoj, lakše se povezivala sa suptilnim energijama svojih vodiča.

Ako ste se u tolikoj mjeri udaljili od svoga duha da ne znate odakle krenuti, nemojte se brinuti. Ako ste istinski otvoreni prema ideji da se ponovno povežete s njime, sve što trebate učiniti jest malkice istraživati kako biste se prisjetili. Ključ svladavanja ovih moćnih vježbi koje će nahraniti vašu dušu jest da ne postoji jedan jedini ispravan način povezivanja s vlastitim duhom. Jednostavno morate postati zainteresirani, znatiželjni, osviješteni i, iznad svega, prihvatiti ono što hrani vašu najdublju bit. Hranite li duh redovito, lakše ćete ga i snažnije osvijestiti u svemu što činite i tako ćete otvoriti vrata povezivanju sa svojim duhovnim vodičima i primanju njihove potpore.

Na vama je red

Svaki tjedan odvojite 15 do 20 minuta. Tijekom tog razdoblja nemojte odgovarati nikome osim sebi i dopustite si da se prepustite onome što volite raditi, kao što je sviranje klavira, rad u vrtu ili jednostavno sanjarenje uz šalicu čaja - bez grižnje savjesti. Postupno dodajte još jedno slobodno razdoblje tako da dva ili tri puta tjedno imate vrijeme samo za sebe. Postupno i to povećavajte. Možda ćete se morati podsjećati da je to za vas dragocjeno vrijeme, posebice ako niste navikli činiti stvari za sebe ili odvajati vrijeme kako biste se pozabavili svojim duhom.

Također ćete možda morati poučiti druge - obitelj, na primjer, a posebice malu djecu koja nisu navikla na to da im niste na raspolaganju uvijek kad ste u blizini - da je to vrijeme jako važno i da ga trebaju poštivati. Znam da će vam se to činiti poprilično zahtjevnim, ali ovaj zadatak doista izvršavate tijekom tih kratkih petnaestominutnih intervala i svi će se lako priviknuti - pa čak i vi.

Također svakog jutra možete odvojiti nekoliko minuta, možda dok se tuširate ili pripremate za dnevne aktivnosti, te dovršiti sljedeću misao: "Da se ne bojim, ja bih..."

Na primjer:

"Da se ne bojim, nedjelje bi mi bile slobodne i opuštala bih se."

"Da se ne bojim, nosila bih bolje cipele."

"Da se ne bojim, češće bih nazvala svoju majku i rekla joj da je volim."

Glasno izgovarajte te misli i dopustite srcu - domu vašega duha - da slobodno i bez cenzure govori. Nakon nekoliko takvih pokušaja vaše srce će vas uputit upravo na ono što vas hrani.