BUDA ZA LAKU NOĆ
Darmachari Nagaraja
U današnjem svijetu ljudi su većinom naviknuti da priče primaju putem medija kao što su radio, film i TV. Kroz priče u ovoj knjizi dobit ćete priliku da vi sami budete u ulozi pravog pripovjedača. Uključivši se u priče, čitajući ih na glas svom djetetu, ili sa svojim djetetom, možete ostvariti veliku uzajamnu bliskost i zaploviti zajedno u svijet čuda i mašte - dijeleći na tom putu slike, zvukove i, dakako, mnoge osjećaje. Priče su posebno izabrane da i vama i vašem djetetu pruže vrijedan uvid u Budinu mudrost, a ispričane su tako da je tu mudrost ujedno lako shvatiti i zabavno istraživati te usvajati zajedno s djetetom.
Donosimo Vam priču Nestašni zeko...
NESTAŠNI ZEKO
Opusti se, sasvim se smiri i slušaj - pozorno slušaj ovu priču o zečiću koji nije volio ići u školu, dok jednog dana nije naučio nešto važno. Što misliš, što je to bilo? Idemo vidjeti možemo li to otkriti!
Dakle... na čarobnoj livadi u podnožju planine snježnih vrhova živjeli su zgodni čupavi zečevi. Njihov je vođa bio tako star da mu je krzno postalo srebrnastosivoi svi su ga zvali Stari Srebrni. Svi su ga voljeli i poštovali.
Jednog maglovitog jesenjeg jutra, dok je iz svoje jazbine promatrao livadu, prišli su mu neki mladi zečevi željni znanja i upitali ga bi li bio tako ljubazan da im prenese nešto od svoje mudrosti. "Zašto ne?" rekao je on. "Počet ćemo sutra. Budite tu točno u jedan sat i ja ću vas naučiti sve što znam, poučit ću vas tome, kako izbjeći zamke. Nema ništa važnijeg od toga. Nemojte kasniti!"
I tako je sutradan, točno u jedan sat, počelo školovanje zečeva. Svi su se pojavili, osim jednog malog zločestog zekana zvanog Pip, koji nije mislio da je bilo kakvo učenje dovoljno vrijedno vremena koje može provesti u igri. On se htio samo zabavljati. I tako je Pip dan za danom odlazio do bare i igrao se s patkama. Skakao je što je više mogao kako bi privukao pozornost leptira u prolazu. Išao je i u šumu, skakao kroz jesenje lišće te stvarao pjesmice od hrskavih zvukova koje je lišće proizvodilo pod njegovim nogama.
Ali jednog dana, dok je bio zauzet igranjem i plesom, skočio je na mrežu koja je bila položena na zemlju, lukavo skrivena grančicama i lišćem - to je bila zamka! Mreža se stegnula oko njega smotavši ga u loptu. "Upomoć! Uhvatilo me!" zavijao je on.
Te večeri Pip se nije vratio kući, pa je njegova zabrinuta majka zamolila Starog Srebrnog da organizira potragu. On je poslao zečeve da traže po mjestima gdje se Pip obično igrao, a sam se uputio na mjesta gdje je znao da lovci često postavljaju zamke.
Nije dugo tražio kad je čuo ljudske korake. Čovjek je dolazio - zvučao je kao lovac! Uzbunjen, Stari Srebrni otrčao je dalje, do sljedeće zamke, i tamo je pronašao žalosnog malog Pipa zarobljenog u lovčevoj mreži. Mudri stari zec brzo je svojim dugim, oštrim zubima zagrizao konopce. Kad su koraci bili gotovo iznad njih, Srebrni je pregrizao zadnju nit i Pip je bio slobodan! Pobjegli su najbrže što su ih njihove male noge nosile.
Pipova je majka plakala od sreće kad je vidjela svog sina živog i zdravog. "Tako sam sretna što si dobro!" plakala je ona. "Jako si me uplašio!"
"Oprosti, mama", rekao je Pip, privijajući se uz nju.
"Sve je u redu, sine", ona odgovori. "Ali, vidiš li sada zašto je tako važno odvojiti vrijeme za slušanje i učenje od drugih? U životu postoje stvari koje zaista trebaš naučiti."
"Da, mama, sad to shvaćam", odgovori Pip. "Oprosti, Stari Srebrni! Obećavam da više nikada neću preskočiti nastavu."
Svima nama može koristiti mudrost koju su drugi stekli iskustvom, a toliko su ljubazni da nas žele tome poučiti. Mudri ljudi znadu da postoji vrijeme za igru i vrijeme za učenje.
saznaj više
pošalji prijatelju
dodaj u košaricu
dodaj u listu želja
