ŽENA
Natalie Angier
Ovo je knjiga koja će vas informirati, šokirati, zadiviti, nasmijati, dirnuti i nadahnuti. Natalie Angier je znanstveni pisac za New York Times i dobitnica Pulitzerove nagrade, u slobodno vrijeme diže utege i živi u okolici Washingtona, DC. Specijalizirala se za biologiju, ali ni jedna znanost, nijedno pitanje nije joj strano - svemu pristupa znatiželjno, otvoreno, strasno, nepokolebljivo i to svojim prepoznatljivim lucidnim i raskošnim stilom. U ovoj je knjizi ogolila žensko tijelo kako bi ženama pomogla da shvate svoje strahove, ali i slave svoju ljepotu i moć. Ako je Žensko tijelo, ženska mudrost Biblija za žene, ova je knjiga njihov Shakespeare.
Ova je knjiga napisana u slavu ženskoga tijela - njegove anatomije, kemije, evolucije i njegova veselja. To je osobna knjiga, moj pokušaj da pronađem svoj način razmišljanja o biologiji ženstva, a da pri tome ne utonem u mulj biološkog determinizma. To je knjiga o onome što tradicionalno povezujemo s predodžbom žene - maternici, jajašcu, grudima, krvi, svemoćnom klitorisu - i onome što ne povezujemo - pokretljivosti, snazi, agresiji i bijesu.
Ovo je knjiga o zanosu, čvrsto utemeljenom u tjelesnom, u ljepoti tijela. Žensko tijelo zaslužuje dionizijsko poštovanje, i zato prizivam duhove i sile koje najbolje poznajem i najviše volim. Pozivam upomoć znanost i medicinu, da izradim radnu kartu dijelova tijela koje nazivamo ženskim te da objasnim njihov unutarnji dinamizam. Obraćam se Darwinu i teoriji evolucije u potrazi za izvorima naše intimne geografije - zašto naša tijela ovako izgledaju i ponašaju se, zašto su naizgled obla i glatka, a ponašaju se grubo i čvrsto. Čeprkam po povijesti, umjetnosti i književnosti istražujući kako su kroz vrijeme opisivani pojedini dijelovi tijela ili njegove osobine. Iz spektakularnih postignuća u našem razumijevanju genetike, mozga, hormona i razvoja izdvajam i biram, na temelju zaključaka i nagonski, moguća tumačenja naših nagona i djelovanja. Nabacujem ideje i teorije - o podrijetlu grudi, svrsi orgazma, o žarkoj ljubavi koju osjećamo prema našim majkama, o razlozima zašto žene trebaju jedna drugu s gotovo jednakom silinom kojom se međusobno odbijaju. Neke teorije su mutnije od nekih drugih. Neke iznosim zato jer sam naletjela na njih tijekom istraživanja i zaključila da su zadivljujuće, fantastične - kao tvrdnja Kristen Hawkes da su pramajke izrodile ljudski rod[M1] samo zato što nisu htjele umrijeti skupa sa svojim jajnicima. Neke druge teorije izlažem zato što su drugačije, zato što imaju snagu da ostanu na partijskoj liniji ženske "prirode", a neke naprosto[M2] bacam kao rižu na nevjestu - za sreću, za veselje, nadu i anarhiju.
***
Moja knjiga pokušava tražiti odgovor na pitanje "Što čini ženu?". Međutim, temu ženstva mogu dotaknuti samo nespretno, idiosinkratski, pri čemu moje pristranosti, dojmovi i želje izlijeću sa svih strana, kao rubovi nezakopčane košulje. Na kraju, dakako, svaka žena mora sama, na temelju vlastitih datosti i izbora, zaključiti što je čini ženom. Ja se samo nadam[M3] da sam pokazala da je tijelo dio odgovora, karta koja vodi do smisla i slobode. Mary Carlson, s harvardskog medicinskog fakulteta, skovala je pojam "biologija oslobođenja" kako bi opisala korištenje bioloških spoznaja u procesu kojim liječimo naše psihičke rane, razumijevamo naše strahove i izvlačimo najviše iz onog što imamo mi i oni koji nas hoće i koji nas vole. To je sjajna formulacija. Potrebno nam je oslobođenje, neprestana revolucija. A za početak ustanka, ima li boljeg mjesta od vrata palače u kojoj živimo sve ove godine?
































