INTERVJU SA ZDENKOM BAŠIĆEM, TVORCEM NOVOG ČUDESNOG RUHA ALISE U ZEMLJI ČUDESA!

Svi dobro znamo priču o znatiželjnoj djevojčici Alisi koja se, sumnja se iz čiste dosade, nenadano našla kako naglavačke propada kroz zečju rupu i upala u svijet koji je bio sve samo ne običan - čuda i čudesa, čudnasti likovi i još čudnastiji događaji spopadaju vas doslovce sa svake stranice ove fantastične knjige koja je majstorski prepričana tako da u njoj mogu uživati i djeca mlađeg uzrasta. Novo ruho ovoj čarobnoj Alisi svijet duguje nagrađivanom hrvatskom ilustratoru svjetskog glasa Zdenku Bašiću. Njegovu priču o uspjehu u Hrvatskoj kao i inozemstvu, suradnji s Gibonnijem i budućim planovima  pročitajte u ovom intervjuu koji je za vas pripremila Planetopija!

P: Imate specifičan način rada koji spaja ilustraciju, fotografiju, lutkarstvo i animaciju - kako je do toga došlo, što vam je od toga najdraže i kako birate medij u kojem trenutno radite?

Mislim da imam specifičan pristup ideji. Zato što često vidim ideju vrlo jasno i konkretno, tako da kada pristupam realizaciji često biram tehnike ili medij koji će najbliže, "najčišće" otkriti tu ideju. Zato unutar jednoga projekta biram nekoliko različitih tehnika, koje onda u nekoj vrsti kolaža počinju stvarati svoj svijet i njegove zakonitosti.

Oduvijek mi je u ilustraciji ili animaciji nekako najdraža 'konkretnost', opipljivost, pa me tako oduvijek zanima lutka, objekti koji imaju svoju treću dimenziju, teksturu i fotografije, pa sam i to utkao u samo stvaranje tijela pojedine ilustracije ili animacije. Još jedna specifičnost knjige, a posebno animacije i filma je što omogućava baratanje u vremenu i sa vremenom. A to je element koji likovnosti i priči daje posebnu dimenziju.

P: Mladi ste autor s mnoštvo nagrada - možete li izdvojiti najdražu?

Za „Priču o čokoladi" dobio sam nagradu Ovca u kutiji za najbolju slikovnicu od stručnog, ali i dječjeg žirija što je lijepi poticaj jer dolazi od same djece, primarnih čitatelja. Kasnije sam za oblikovanje iste slikovnice dobio i nagradu Kiklop.

Nagradu Grigor Vitez dobio sam za najbolje likovno ostvarenje u knjigama za djecu „Priče iz davnina" i „Novela od stanca" za 2008. godinu što je vrlo lijepo priznanje od struke.

Lijepo je iznenađenje bila nagrada za Najboljeg mladog umjetnika i doprinos ugledu ULUPUH-a u 2009., a draga mi je i nedavna posebna diploma stručnog žirija na Animateci u Ljubljani za film "Guliver" jer nam je to bilo prvo gostovanje s filmom izvan Hrvatske i prvo priznanje cijelom timu s kojim sam radio.

Ali najdražom nagradom smatram kada se nekoj ilustraciji mogu vratiti nakon puno vremena i kada vidim da ona ima svoju priču i svoj život neovisno o svemu.

P: Puno radite i u inozemstvu, sa stranim nakladnicima - po čemu se ta suradnja razlikuje od rada na domaćim knjigama?

Prema mom iskustvu, razlika je u profesionalnijem pristupu knjizi i ozbiljnija težnja da sve bude podređeno što kvalitetnijem izdanju kada se radi o stranim izdavačima s kojima sam dosad radio. Iz toga proizlazi i otvoreniji pristup prema novim idejama i drugačijem pristupu ilustraciji. Vrijednost se oblikuje prema novitetu i posebnosti dok se kod nas još uvijek uspoređuje sa onim 'što je i kako vani' - negdje drugdje, tako da se gubi fokus s onoga po čemu i sami možemo biti posebni i što možemo ponuditi kao novo i drugačije.

P: Ilustrirali ste „Alisu u Zemlji čudesa" za nakladničku Carlton, a koja je objavljena diljem svijeta, pa i kod nas u izdanju Planetopije - kakva je vaša Alisa i što vam je značio rad na ovoj slikovnici?

Rad na ovoj slikovnici bio je svakako izazov u likovnom, ali i u tehničkom smislu. Ova knjiga je velika forma s mnoštvom već vizualno razrađenih likova u samoj osnovi priče što je moralo biti zadovoljeno kao sam temelj, a zatim je bilo potrebno stvoriti i neki osobni odmak i pristup. No, u konačnici je to ispalo jednostavno jer mi se čini da s Carrollom dijelim jedan aspekt stvaralačke vizije - princip igre. I to je osnova s koje sam polazio u stvaranju svijeta Alise.

Još jedna sretna okolnost kod Alise bila je suradnja koja je započela s „Guliverom", s mladim umjetnikom Manuelom Šumbercem, koji mi se pridružio pri stvaranju tog svijeta i toj igri. I tu suradnju smatram uspjehom u Alisi, jer smo zajednički pristupili izradi ilustracija, nadopunjavajući i razvijajući dalje "igru". Dopuštajući da taj svijet raste, u kombinaciji tehnika lutke i fotografije kojoj ja naginjem i tehnike kompjuterskog 3D stvaranja kojim Manuel odlično barata.

P: Surađujete i s Gibonnijem - kako je do toga došlo i kako to izgleda?

Dogodilo se da je Gibonni vidio kadrove iz našega filma i zatim me kontaktirao u želji da radimo nešto takvoga za njegov spot. I tako je i pokrenuta suradnja i izrada animiranoga spota za njegovu pjesmu „Žeđam" na temeljima priče „Gulivera". A kada smo više razgovarali nekako smo shvatili da dijelimo i sličnu predanost radu i afinitet prema umjetnosti i animaciji, tako da tu vidim puno potencijala za neke buduće projekte.

P: Odakle ljubav za svijet priča i njihovu likovnost?

Svijet priča je u svima nama, mislim da to nije nešto što se treba tražiti. Ja to u sebi imam od kada znam za sebe. Tako da je svaka priča koja je dodatno dolazila do mene u djetinjstvu padala na plodno tlo. A bake su bile te koje su mi pričale priče o vješticama, čarobnjacima i vilenjacima. A to su bile opet priče o prirodi i komunikaciji ljudi s mističnom prirodom i sa svojom vlastitom nutrinom. A likovnost je ta koja postaje moj izraz toga svijeta.

P: Što vas kao ilustratora motivira i nadahnjuje?

Priroda je ta koja je meni polazišna točka. Priroda koja je u najdubljoj i najtišoj šumi, ali i u nama samima. U našim iskrenim odnosima. To je jezik bajke. I to je jezik koji razumije svako dijete koje govori iskrenošću i jezikom igre, prije nego postane opterećeno onom drugom velikom igrom kojom se odrasli igraju doživljavajući je tako ozbiljno.

 

P: Postoji li među poznatim umjetnicima netko kome se posebno divite, tko vam je uzor?

Ne mogu reći da imam nekoga kome se divim kao uzoru. Postoje trenuci u umjetnosti koji su poticajni u stvaralačkom i tehničkom obliku, no nekako vjerujem da to nema vaza sa osobama. Tako nekako vidim i sebe - ideja ne pripada meni, već ja pomažem njoj, kao sredstvo. Ali kada bih izabrao osobu koja me nadahnjuje, bio bi to onda Manuel Šumberac čija mi je predanost poslu i nesebična razmjena iskustava poticaj i uzor.

P: Najdraža slikovnica / ilustrirana knjiga na hrvatskom tržištu?

Ima jedna stara verzija „Petar Pan u perivoju Kensington" koju sam jako volio listati, izdana je još u Kraljevini Jugoslaviji doduše, no bila mi je jako inspirativna. I ilustracije Vladimira Kirina u također jednom starom tvrdo ukoričenom izdanju „Priča iz davnina".

P: Najdraži (animirani) film?

Bajka nad bajkama od Yuriy Norshteyn
Nightmare before Christmas od Tima Burtona
Hayao Miyazakiev Spirited Away

P: Puno radite i trenutno ste jako zauzeti - postoji li neki projekt na kojem biste posebno željeli raditi, neki veliki san?

Radim i surađujem na projektima koji me jako vesele, a ono što bih volio raditi mislim da ću raditi kada na njih dođe vrijeme. Ono što je najljepše u kreativnosti je što ona ovisi o vama. Kada odlučite povući liniju nastaje crtež...