Alex Ross ugledni glazbeni kritičar časopisa New Yorker te autor svjetske uspješnice Ostalo je buka i zbirke eseja Slušaj ovo, u svojoj knjizi Wagnerizam otkriva kako je glazbeni genij Richard Wagner postao svojevrsni poligon za modernu umjetnost i politiku – estetičko ratno područje u kojem se zapadnjački svijet mučio sa svojim snažnim proturječjima, čežnjom za stvaranjem i razaranjem, sklonostima prema ljepoti i nasilju.
U dobru i u zlu, Wagnerova je osobnost imala najširi utjecaj u povijesti glazbe. Oko 1900. godine fenomen poznat kao wagnerizam preplavio je europsku i američku kulturu. Kolosalne kreacije poput Prstena Nibelunga, Tristana i Izolde te Parsifala bile su modeli za formalnu smionost, stvaranje mitova, erotičnu slobodu i mistična nagađanja.
Moćna povorka umjetnika koja je uključivala Virginiju Woolf, Thomasa Manna, Paula Cézannea, Isidoru Duncan i Luisa Bunuela osjećala je njegov utjecaj. Anarhisti, okultisti, feministice, borci za prava homoseksualaca – u Wagneru su vidjeli srodnu dušu.
A onda je Adolf Hitler inkorporirao Wagnera u soundtrack nacističke Njemačke i skladatelja se počelo definirati prema njegovu divljačkom antisemtizmu. Za mnoge je njegovo ime danas gotovo sinonim za umjetničko zlo.
Alex Ross raspetljava i golemu konfuziju koja nastaje kada se pokuša shvatiti što znači biti wagnerijanac. Zli duhovi genija, luđaka, šarlatana i proroka nadmeću se nad Wagnerovom mnogostranom ostavštinom. Kao što to čitatelji Rossovih briljantnih članaka u New Yorkeru redovito očekuju, autor uzbudljivo povezuje različite umjetničke discipline, od arhitekture Louisa Sullivana do romana Philipa K. Dicka, od cionističkih tekstova Theodora Herzla do eseja o građanskim pravima W. E. B. Du Boisa, od filma O Pioneers! do Apokalipsa danas.
Knjiga Wagnerizam nije niti apologija niti osuda, već rezultat strastvenog otkrivanja koje nas privlači prema mnogo iskrenijoj ideji o tome kako se umjetnost ponaša u svijetu.
